Umor me pritiskao toga dana više nego inače. Vraćala sam se kući nakon napornog posla i jedina misao bila mi je – krevet. Hodnik zgrade bio je tih, tek se negdje u daljini čula buka televizora iz nečijeg stana. Već sam vadila ključeve iz torbice kad me presrela susjeda, uvijek znatiželjna Ankica.
„Majo, dušo,“ zaustavila me s osmijehom, „moraš čuti novost!“
Umorno sam se naslonila na zid, ali znala sam da nema šanse da me pusti dok ne izgovori sve što je zamislila.
„Doselio se novi stanar, znaš? Mladi vatrogasac. Eh, kad bi ga samo vidjela… procvjetala bi kao ružica.“
Umorno sam zakolutala očima. „Ankice, jedva stojim na nogama. Nije mi do upoznavanja.“
Ona se zavjerenički nagnula prema meni i šapnula: „Dušo, takav zgodni komad ne smije ti promaknuti. Odi, pokucaj, reci da ste susjedi. On živi odmah do tebe.“
Ostavila sam je s njezinim tračevima i napokon stavila ključ u bravu. No taman kad sam htjela otvoriti vrata, sve mi se zamaglilo pred očima. Umor me svladao, ruke su mi zadrhtale, a ključevi ispali na pod. Osjetila sam da gubim ravnotežu… ali snažne ruke uhvatile su me u posljednjem trenutku.
„Drži se, sve je u redu,“ čula sam dubok, muževan glas.
Osjetila sam kako me podiže i vodi u stan – ne moj, već susjedni. Položio me na kauč, podigao mi glavu i prinio čašu.
„Voda sa šećerom. Ajde, otvori usta,“ rekao je odlučno, ali s nježnošću u glasu.
Gutala sam i polako dolazila k sebi. Kad sam otvorila oči, ugledala sam ga – visok, ramena široka, kosa crna, a oči smeđe i tople. Osmijeh mu je bio toliko zavodljiv da mi se srce na trenutak zaustavilo.
„Kako si sad?“ pitao je.
„Bolje… Hvala vam. Spasili ste me,“ šapnula sam.
Naslonio se na stol i gledao me ravno u oči. Bio je to on – novi susjed o kojem je Ankica brbljala. I bila je u pravu. Bio je toliko privlačan da sam morala spustiti pogled da ga ne bih odala. Ali onda sam primijetila nešto drugo – u njegovim trapericama nešto se napinjalo, jasno i bez srama.
Nasmiješila sam se i podigla pogled. On je to odmah primijetio. „Što se to tako slatko smiješ?“ upitao je.
„Ma ništa…“ odgovorila sam, ali oči su me odavale.
„Reci, da se i ja nasmijem,“ inzistirao je.
Potapšala sam po kauču. „Sjedni pored mene… ako se ne bojiš.“
Seo je, bez riječi. Osjećala sam toplinu njegova tijela uz svoje. U meni se miješala zahvalnost što me spasio i žudnja koju nisam mogla kontrolirati.
„Znaš,“ rekla sam tiho, „susjedi bi trebali biti bliski. Ponekad i… jako bliski.“
On se nasmijao. „Jesam li dobro čuo? Jesi li to ti, mala susjeda, koja me upravo poziva na… posebnu dobrodošlicu?“
„Možda…“ odgovorila sam i polako mu počela otkopčavati traperice.
Nije se opirao. Samo me promatrao, oči su mu gorjele. Kad sam mu oslobodila alatku, ostala sam bez daha. Bila je velika, topla i živa u mojoj ruci.
„Mmm… izgleda kao prava vatrogasna oprema,“ zadirkivala sam ga, prelazeći prstima niz cijelu dužinu.
„Pazi, susjedice,“ šapnuo je, „s njom mogu zapaliti, ali i ugasiti tvoju vatru.“
Spustila sam se niže, obavijajući ga usnama, a njegova alatka polako je klizila sve dublje. Osjećala sam kako mi puni grlo toplinom. Njegova ruka nježno je dotaknula moj vrat.
„Maja… ako nastaviš tako, neću dugo izdržati,“ promrmljao je, glas mu je bio promukao od želje.
Pogledala sam ga iznad njegove alatke, oči u oči, i namjerno još jednom duboko kliznula. Zatim sam ga pustila i nasmiješila se. „Tko ti je rekao da želim da izdržiš?“
On se naglo uspravio, podigao me i odveo prema spavaćoj sobi. Na sredini veliki krevet. Položio me, a zatim polako skinuo moje traperice. Ostala sam samo u bijelim gaćicama i majici.
Zubima je povukao rub tkanine, gledajući me u oči dok mi je oslobađao mačkicu. Bacivši gaćice na pod, spustio je glavu i njegov topli jezik pronašao je moj najosjetljiviji dio. Kružio je polako, zatim brže, a ja sam se izvijala i gubila dah.
„Oh, Bože…“ šaptala sam, dok su mi se tijelo i misli pretvarali u čisti val užitka.
Podigao se, poljubio me strastveno i šapnuo: „Želim te sada, potpuno.“
Njegova alatka pronašla je moju vlažnu mačkicu. Prvo lagano, dražeći ulaz, a zatim je cijelom dužinom kliznula u mene. Tijelo mi se otvorilo, srce mi je poskočilo.
„Mmm… tako dobro ispunjavaš,“ zadirkivala sam ga.
„Tvoja mačkica je stvorena za moju alatku,“ odgovorio je, ritam mu je postajao sve brži.
Svaki pokret bio je poput valova koji me nose sve više. Stenjala sam glasno, ne mareći čuje li nas netko.
„Maja… reci mi da me želiš,“ šaptao je dok me držao za bokove.
„Želim te… želim svaku tvoju kap,“ odgovorila sam, osjećajući kako me preplavljuje val.
Tada se sve spojilo – njegovi vreli sokovi naglo su potekli, prelijevali se po mojim grudima i usnama, dok sam ja drhtala u svom vlastitom valu užitka. Nije bilo granice između njega i mene – samo toplina, strast i oslobađanje.
Kad je tišina napokon pala, ostali smo ležati jedno pored drugoga. On je polako prstima prelazio po mojoj ruci.
„Znaš,“ rekao je uz osmijeh, „ovo moramo ponoviti.“
Okrenula sam glavu prema njemu, još uvijek zadihana. „Susjedu… s takvom dobrodošlicom, možda me više nikad nećeš se riješiti.“
